Naslovnica >> Galerija Sunce >> Miroslav Vajdić

Miroslav Vajdić

 

Aktualna izložba u galeriji SUNCE

Umjetnik fotografije - Miroslav Vajdić

 

" KALENDARIUM "

 

9. lipnja – 27. lipnja

 


Sve su fotografije na ovoj izložbi, po glavnoj i jedinoj temi, posvećene biljnom i životinjskom svijetu. Drugim riječima, ljepoti prirode i njenih pojavnosti. Nekoliko slika, pod uvjetom da je per definitionem prirode sve što nas okružuje, pripada pejzažu i ljudskim tvorevinama: barke s jarbolima i katarkama u praskozorje, i crkveni portal, osvijetljen u noći – katedrala na Kaptolu.
Većina je fotografija snimljena iz bliza an detail. Tako svaka slika predstavlja jedan mali likovni haiku, jer su učinjene u vječnu slavu godišnjih doba, flore i faune, božjih kreatura -produkata divinozne kreativnosti i savršenosti. Ljepota boja u službi je estetskog događaja, ugođaja i doživljaja. Rascvjetale krošnje behara, tamni obrisi jutarnjih (ili večernjih, noćnih – svejedno) meandri nepoznate rijeke u bujnoj zatravljenoj vegetaciji, odsjaji mjesečine, divote oblaka, refleksa na vodama, blistaju...
Fotografije su inovativne, malo viđene na takav umjetnički način. Stvarane s istančanim smislom za lijepo, za rafirmane pruženog i predočenog. Priroda je zahvalna tema, ali treba znati izabrati trenutak (bitan haiku pojam!), otvoriti blendu, predvidjeti i izračunati iskustvom duljinu (trajanje) ekspozicije svjetlu, uhvatiti povoljne atmosferilijske prilike, etc., etc.


Slike, koje su bez sumnje fotografsko umjetničko djelo, snimljene su kao po pravilima lege artis zena, u referentnom okviru haiku te mogu poslužiti kao izvanredna ilustracija zbirke haiku poezije, a što se vidi, autor o tome već ima iskustva te slijedi te tragove. Fotografije prožima iskonski mir netaknute prirode, nastanjene živim bićima, bez gotovo dodira – uprljenja čovjeka, koji je, kako reče jedan filozof – bolest prirode. Mir vlada ovim krajolicima i detaljiziranim sekvencama flash-ovima prirode. Vidi se dodir genuinog likovnog umjetnika, kojeg god sredstva i medija se prihvatio, jer to je u njemu larvirano i ispoljeno. Autor u principu ne slijedi nikakve fotografske trendove, ni metjerski ni idejno, ali na nekim se snimcima nazire suvremenosni utjecaj, koji nije ni mogao nesvjesno izbjeći u potrazi za enformelom, igrom svjetla i sjene. 
Naše rijeke, ritovi, močvare, šipražja, polja, pustopoljine, vrištine, grmlja, gustiši, kao i široki prostori – tu je autor našao svoj milje da izrazi, ispolji i vlastiti umjetnički credo. Kompozicijski je raspored postignut možda naknadnim kompjutorskim kadriranjem, sekcijom, izostavljanjem, zatamnjenjima/osvjetljenjima pojedinih partija, izdvajanjem bitnog od nebitnog – pokrivanjem, u potrazi za važnijim i istaknutijim – a što je postupak zahtjevan i traži posebno umijeće modernim tehnikama.
Sezone godišnjih doba autor je mogao eksploatirati na znalački način iskusnog umjetničkog dorografa – pjesnika za kamerom. Ptice, posebno močvarice, kao i insekti, lajt-motiv su haikua pa tako i ove zbirke fotografija. Čari vilinskog svijeta, viđene okom estete, i nadasve oblaci kao pratitelji na nebu, osobito u sutone, zahvalne su teme i dileme, i kamera je uvijek zainteresirana i zaintrigirana za takve motive. Romantičke i realizamske rezonance zvuče i zrače kroz ove slike, koje odišu svježinom i jasnoćom, primordijalnim mirom i čistoćom. Nema tu ni izdaleka modernog, hinjenog "osjećaja za gnjusobu", na kakav se nailazi nekad na suvremenim izložbama.


S druge strane, lapidarnost izraza i izbora, spašavanje od suvišne narativnosti i zasićenosti – sve to doprinosi umjetničkom utisku gledatelja – uživatelja ovih fotografija. Autor je bez sumnje inspiriran zen filozofijom Dalekog istoka, gdje se na oskudnom nivou manifestira sve bitno u smislu meden agan (ničega suvišnog!). Fotograf je u iskonskom kontaktu i komunikaciji s prirodom. Ona hoće njega, ali i on hoće, želi i voli nju. Panonske rijeke, s lopočima uz napuštene meandre (npr. Kopačkog rita, Stare Drave) ili delte Dunava, asociraju na neki način na nizinsku Arkadiju, bez Satira i Pana, nimfi, pastira, ali sve je prožeto i nadahnuto jednostavnom spiritualnošću, koja je prirodi inherentna eo ipso. Ciklusi rasta, razvoja i sazrijevanja, ali i umiranja, dekompozicije, raspada, a s druge strane, stalno se u circulus vitiosusu u prirodi obnavljaju i to je zahvatio fotoaparat, tj. iza njega umjetnik. Panta rei kao da je heraklitovski motiv i poanta ovog Kalendariuma, jer bilježi promjene u spaciotemporalnom kontinuitetu. Kao u ikebani, a i u haiku trostihu, na mnogim se slikama vidi trosloj zemlje, vode i neba kao elemenata realnog svijeta, što zadivljuje duhovnog čovjeka – homo sapiensa, od pamtivijeka.


Sjena patke u kontralihtu, koja, divlja, odlazi, otplovljava, nestaje od nas u tamu večeri; zrele sočne voćke, padobrani maslačka, libela koja se spušta na lokvu da bi pila, bumbar na cvijetu ( kao the beast and the beauty) – sve nas to fascinira na ovim fotosima ljepote i nade. Fotograf ima pred sobom realnu danost i realističnu takvost prirode, ali je na njemu tada, kao umjetniku, a ne podražavatelju (poesis, a ne mimesis), da percipira, izabire, kombinira, izdvaja, obrađuje, profilira i profiltrira kroz svoju umjetničku očaranu dušu, kao kroz ultrafilter, emocije i afekte, slijedeći svoj inherentni credo umjetnika. On traži i nalazi nepatvorene unutrašnje, nesvjesne (koja je briljantnija od svjesne), estetske linije i načela, ne samo od boga dane, nego i velikim dijelom učeći na vlastitom iskustvu (koje je individualno, kao što Hemingway reče: "kao četkica za zube"), ali i na poučcima drugih. Na ovoj Kalendarium autorovoj likovnoj smotri jedinstvene poetike, vidi se vezanost za klasično poimanje umjetničkog djela. Dakako, u svoj ekspanziji tog pojma autor brani cijenjenje umjetničke fotografije, unutar tradicionalnog interpretiranja same likovnosti.


Čestitam(o) na postignutom, želeći svake daljnje uspjehe.

Dr. sc. Ljubomir Radovančević



MIROSLAV VAJDIĆ rođen je u Zagrebu. Rano mu se javio osjet za različite umjetničke forme te se i okušao u nekima od njih. Niz godina radio je kao muzički urednik na radio postajama Radio 101 i Radio Samobor te se bavio slikanjem i fotografijom ponekad pokušavajući spojiti sve forme u jedinstvenu cjelinu ali na kraju svega ostala je fotografija. Objektivom lovi promjene, mjesta i događaje koji lako promaknu oku ali one koje ostaju u duši. Ilustrirao je knjige Darka Plažanina „Svakidašnji put“, Marijana Čekolja „Haiku komunikacija“ i „Slike prirode“. Fotografije su mu objavljivane u raznim knjigama, naslovnicama knjiga, audio cd-ovima, filmovima, reklamnim plakatima te na više od stotinu web stranica. Izlagao je u Zagrebu, Beču, New Yorku, Budimpešti, Karlovcu, Samoboru, Koprivnici,…
Radi u Zavodu za tipizaciju tkiva, KBC-a Zagreb na Rebru.
Kontakt: mob: 091/5034-236 ; e-mail: miroslav.vajdic@gmail.com
 

 

 


 

 

 


 

Izložba ostaje otvorena do  27. lipnja 2011. a može se pogledati radnim danom

od 10-15 sati. Subotom, nedjeljom i blagdanom zatvoreno.

galerija SUNCE, Zagreb, Avenija Marina Držića 1
e-mail:uriho-galerijasunce@uriho.hr ; tel.: 01/618 42 00, kućni 113


DOBRODOŠLI ! 

 

 
 

ŠK STJEPAN BOSAK – URIHO: Počeo drugi dio sezone za šahiste s invaliditetom

Meč Bosakovaca protiv ŠK Hrvatski branitelj 90-96 bio je svojevrsni derbi sredine tablice, budući da su branitelji im ...

saznaj više>>

Održan 12. međunarodni stolnoteniski susret STKI URIHO Zagreb i BBRZ Linz

Susret je plod suradnje austrijske ustanove BBRZ iz Linza i STKI URIHO iz Zagreba, koji su ostvarili sportsku i prijatel ...

saznaj više>>

AKOI URIHO: Novoosnovani klub na čelu s Damjanom Sedićem sustavno radi na razvoju atletike osoba s invaliditetom

Klub trenutno ima dvadesetak članova, ali samo tri aktivna sportaša u paraatletici, koji nastupaju na nacionalnom i me ...

saznaj više>>

 
 
 
 

Multimedija

/video
/galerija