ZABORAVLJENE VJEŠTINE Cipele s vašim osobnim potpisom

Kada govorimo o zaboravljenim vještinama to su one koje podrazumijevaju da nešto znaš napraviti. Izraditi. Danas su na cijeni majstori raznih profila. Držimo ih kao kap vode na dlanu, a umijeće izrađivanja i stvaranja nestaje i odlazi u povijest

Želim ovaj tekst posvetiti umjetnosti izrade cipela. Sjećam se sada već davno da su se i moja mama i brojne mame i tate voljeli pohvaliti ručno izrađenim cipelama. Naravno, kupovale su se i one industrijski izrađene. U 70-ima i 80-ima tko je mogao, osim ostalih potrepština, cipele je kupovao u Italiji. U redu, i u Austriji, ali Italija je uvijek bila sinonim za moderne, jedinstvene i tako poželjne cipele.

No imati cipele izrađene kod privatnika – tako se to zvalo – davalo je ne samo status, nego je govorilo i o posebnom stavu gdje se cijenio ručni rad i kvalitetni materijali. Kod svog postolara imao si svoju mjeru, kalup, odabirali su se modeli i materijali. I majstori su radili, a cipele su trajale.

Sve je manje obrtnika postolara koji rade cipele. Danas se rade samo popravci. Kažu, ne isplati im se.

Moja opsesija cipelama i dalje traje, a odvela me do mjesta gdje se ručno rade cipele s puno pažnje, znanja, vještine i ljubavi. Ovo mjesto zavređuje punu pažnju iz više razloga. Radi se o poslovnoj jedinici ortopedije u URIHO na Aveniji Dubrovnik 5. Mjesto gdje su zaposleni vrijedni dragi ljudi koji znaju napraviti cipele. Od početka do kraja.

Miris kože i raznih materijala, zvuk kuckanja, miris lijepljenja, obrade, stotinu sitnih radnji koji vode do konačnog proizvoda.

– Vidite, po ovom otisku se na primjer vidi da osoba gazi prema van. Onda je tu potrebno dodati malo pojačanje da se ravno hoda.

– A vidite ovaj tu dio gdje smo lagano napravili umetak, ali se u stvari ne vidi, to vam je za osobe koje imaju problem koji se zove halux valgus. Ma znate ljudi to zovu čukljevi. E, to jako boli. Onda mi napravimo ovaj dodatak da osoba lakše hoda bez bolova.

I tako redom. Ne samo da se rade cipele, nego ovi dobri ljudi poprave i vaš hod. I ublaže bolove, obrišu nedostatke. Kao i kod svakog obrta, vještina je to koja se stječe godinama rada, vježbe, upornosti i iskustva.

– Znate, ljudi vam ne znaju. Kada čuju ortopedija, odmah misle da se radi o ne znam kako rugobnim cipelama. I onda ne dođu. A recimo imaju pravo dobiti besplatne cipele preko HZZO-a. Ali ne koriste. Valjda misle da će biti ružne. I liječnici baš neće reći. Pošalju ljude po gotove industrijski izrađene, a nije to isto. Znate, nama je na prvom mjestu da su naši klijenti zadovoljni i sretni. I drugačije ne može biti – kaže rukovoditeljica poslovne jedinice Željka Pavković.

Razmišljam da bi tako svugdje trebalo biti i zaključujem da je rijetkost vidjeti ljude toliko posvećene i predane svom poslu i svim detaljima.

Kupujemo, gomilamo, bacamo i tako u krug. Vrijedi se zamisliti o tome kada smo zadnji puta kupili nešto posebno, što nitko nema.

Opsesivno razmišljam o novim cipelama koje će biti napravljene u ovoj radionici. I svi će reći: ‘Vidi kak’ su dobre cipke!’. Oni hrabriji možda će se usuditi i pitati gdje sam nabavila.

Jedva čekam. Cipke s mojim potpisom.

J.L.